6 – Filmski Festivali #FilmLiteracy

Od nastanka u devetnaestom stoljeću, u doba prvih svjetskih izložbi, kinematografija se povezivala s idejom da bude praćena kroz vid “umjetničkih izložbi”, koje se na polju izvedbenih umjetnosti češće nazivaju “festivalima.”

Godine 1910. prvi javni događaj na kojem su se okupili producenti talijanskih, francuskih, njemačkih i američkih filmova održan je u Milanu. No, tek je usponom igranih i „zvučnih“ filmova kinematografija napokon prepoznata kao umjetnički proizvod koji će se prikazivati u sklopu posebnih događaja koji su se obično održavali jedanput na godinu.

Prvi filmski festival organiziran je u Italiji 1932. godine; bio je to filmski festival u Veneciji. Radilo se o točki u kojoj su se susreli različiti interesi, kao što su priznanje filmu, lokalni ekonomski interesi vezani za turizam i smještajne objekte, stvaranje posebnog mjesta na kojem će se razvijati tržište nacionalnih i međunarodnih filmova, omiljeno sastajalište umjetnika iz različitih zemalja i kultura, ali i susreti umjetnika i javnosti kako bi javnost dobila mogućnost upoznati ih i sudjelovati u raspravama.

Venecijanski primjer potaknuo je osnutak filmskog festivala u Cannesu 1946. godine, koji je odmah izazvao procvat kreativnog natjecanja s talijanskim festivalom. Mnoge su međunarodne filmske izložbe niknule u roku od nekoliko godina (kao npr. Locarno 1946. i Berlin 1951.) i uspostavljena su pravila između raznih inicijativa s dogovorenim kalendarom za međunarodne događaje.

Od prvih festivala nagrade su bile jedna od glavnih atrakcija zbog ozračja prestiža koji okružuje najveće festivale, ali i zbog financijskih nagrada koje su ih pratile.Važnost nagrade ovisila je o autoritetu žirija, uglavnom sastavljenog od ljudi iz filmske industrije i istaknutih osoba iz svijeta kulture i umjetnosti. Među najčešćim nagradama su one za najbolji film, najboljeg redatelja i najbolju glumu. Tijekom godina mnogi su festivali pokušali ostvariti svoj potencijal kao pomodni događaji koji su u stanju privući pozornost masovnih medija i javnosti.

Treba imati na umu i da su se tijekom desetljeća osnivali i stjecali popularnost specijalizirani filmski festivali: onaj u Oberhausenu, pokrenut 1955. godine i posvećen kratkim filmovima, Međunarodni festival animiranog filma u Annecyu, osnovan 1960. godine, Međunarodni festival novog filma u Pesaru, osnovan 1965. godine i posvećen kinematografiji “zemalja u razvoju.” Među ostalim glasovitim i povijesnim festivalima još su i onaj u Karlovym Varyma, pokrenut u bivšoj Čehoslovačkoj četrdesetih godina, festival u San Sebastianu, osnovan 1953. godine, i Panafrički festival filma i televizije (FESPACO) koji se održava u Burkini Faso. U Sjevernoj Americi poznati Toronto International Film Festival organizira se od 1976. godine i on je danas strateški izlog za holivudske produkcije i iznimno važno tržište za prodaju filmova iz cijeloga svijeta, a tu je i filmski festival Sundance, posvećen neovisnim filmovima.

Osim spomenutih, postoje deseci malih i srednjih festivala koji i dalje djeluju kao bitna pokretačka snagu za razvoj audio-vizualnog tržišta i poticaj lokalnoj ekonomiji u mjestima gdje se održavaju. Zato su festivali, veliki i mali, uvijek imali koristi od izdašnih donacija javnih institucija. U novije vrijeme oštar pad tih javnih investicija prisilio je festivale da preispitaju svoju prirodu i potraže nove načine poslovanja. U pokušaju da se zadrži korak s vremenom uložen je velik napor za stvaranje prepoznatljivih programa za različite dijelove javnosti (od srednjostrujaških proizvoda do radova namijenjenih odanim filmofilima) i postavljanje tzv. “laboratorija”, radionica koje ostaju otvorene tijekom cijele godine, kako bi pružale izravnu potporu za planiranje, razvoj i proizvodnju filmova s posebnim obilježjima (prvi rad, međunarodne koprodukcije, multimedijski proizvodi i drugi).

Produkcijski partner: Aiace Torino http://www.aiacetorino.it/
Glasovni talenti: Gordana Kovačić, Ivan Kojundžić
Glazba: Bensound – Brazilsamba (Composed and performed by Bensound http://www.bensound.com)